Dugi Rat – Eeast

Na prijelazu između strmih obronaka Poljičke planine i pitome obale Jesenica oblikovan je projekt triju luksuznih vila koje u potpunosti koriste snagu lokacije. Koncept počiva na dvije temeljne ambicije: maksimalnoj privatnosti i maksimalnom otvaranju prema moru. Rješenje je postignuto preciznim korištenjem postojećih terenskih denivelacija, pažljivim rasporedom volumena te logikom orijentacija koja svakoj vili omogućuje nesmetane vizure prema horizontu.

Arhitektonska dualnost i prostorna organizacija

Arhitektonski izraz temelji se na dualnosti. Otvoreno lice vila – južna strana prema bazenu i moru – oblikovana je kao velika transparentna ploha s impresivnim staklenim stijenkama koje brišu granicu interijera i eksterijera. Ona naglašava fluidnost prostora i omogućuje da se dnevni boravci, blagovaonice i kuhinje vizualno stapaju s terasama i infinity bazenima. Zatvoreno lice vila – okrenuto prema planini i pristupnom putu, potpuno je drugačijeg karaktera – skulpturalno, mirno i gotovo monolitno. Centralni volumen, izveden u gruboj, gotovo arhetipskoj žbuci, čini čistu bazu kompozicije bez suvišnih otvora ili detalja, dok elegantni tamni horizontalni istaci i duboke sjenovite konzole dodaju dinamiku i smiren luksuz. Vertikalni kameni elementi uvode lokalni materijal i povezuju arhitekturu s dalmatinskom tradicijom gradnje. Oni nadvisuju osnovni volumen, prelazeći u prirodni ritam vegetacije i stvarajući suptilan prijelaz prema Veloj Gori u pozadini. Organizacija u tlocrtu je jednostavna i racionalna. Prizemlje svake vile tvori prostrani open-space koncept koji se bez prekida nastavlja na eksterijer s bazenom. Na katu se nalaze tri spavaće sobe s vlastitim kupaonicama i balkonima te zajednička sauna s pogledom na more. Sve tri vile slijede identičnu arhitektonsku logiku, ali su usklađene s mikroterenom kako bi svakoj bila osigurana intimnost i nenametljiva izoliranost.

Materijali i krajobrazna integracija

Materijali su prirodni i lokalni – kamen, drvo, žbuka i staklo – interpretirani u suvremenoj geometriji i paleti prirodnih tonova. Krajolik je projektiran kao produžetak arhitekture, s terasastim kamenim potporama, vertikalnim zelenilom i mediteranskim raslinjem koje ublažava prijelaze između privatnih i zajedničkih zona. Rezultat je sklad arhitekture i pejzaža: vile koje nisu konkurencija prirodi, nego njezina suvremena interpretacija.